Slagalica 8 – Ramazan i navike

Slagalice riješavate klikom na dva kvadrata koji zamjene mjesta.

Pomoć ‘Prikaži potez‘ možete koristiti 3 puta, a svaki put vam dodaje 10 sekundi na vrijeme.

Pokušajte riješiti sve slagalice na lakšem (4×4) i težim nivoima za što kraće vrijeme…

Pročitajte tekst ispod slagalice…

Slagalica 8 - 1

🔁 Resetuj slagalicu 💡 Prikaži potez

Nivo: 4x4 5x5 6x6 8x8 Potezi: 0 Vrijeme: 0:00

Slika:

Originalna slika:

Ramazan nije samo mjesec suzdržavanja od hrane i pića – on je prilika za prekid loših navika, zaustavljanje ustaljenih obrazaca i započinjanje nove faze života.

To je mjesec u kojem vjernik svjesno izlazi iz zone komfora, prekida ono na šta je navikao i uči se disciplini, strpljenju i samokontroli. Ako smo u stanju ostaviti ono što nam je dozvoljeno – hranu, piće i bračne užitke – radi Allaha, zar ne bismo trebali još odlučnije ostaviti ono što je zabranjeno i štetno?

Ramazan nas uči da nismo robovi svojih navika. Uči nas da promjena nije nemoguća. Uči nas da čovjek može biti jači od svoje slabosti, ako ima jasan cilj i iskren nijet.

Zato je ramazan idealno vrijeme da:

– prekinemo s grijehom na koji smo se navikli,

– udaljimo se od lošeg društva,

– smanjimo pretjerivanje u dunjalučkim stvarima,

– oživimo namaz, Kur’an i dovu u svakodnevnom životu.

Ramazan dolazi da nas oslobodi – ne samo od gladi i žeđi, nego od svega što nas sputava na putu prema Allahu.

Hoćemo li ga iskoristiti samo kao promjenu jelovnika – ili kao početak istinske promjene srca?

Dočekajte ramazan iskrenom tevbom, čvrsto odlučni da sačuvate svoj post od svega što je zabranjeno. Ustrajavajte u namazu u džematu, povećajte noćni namaz, zikr i učenje Kur’ana. Budite široke ruke u održavanju rodbinskih veza, udjeljivanju, sadaki i dobročinstvu.

Doista, vjernika njegova odlučnost podstiče na djelo, a nagrađen je i za svoju iskrenu namjeru.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vraćajući se iz Bitke na Tebuku, rekao je: “U Medini ima ljudi – niste prešli nijedan put niti ijednu dolinu a da oni nisu bili s vama.” Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, a oni su u Medini?”, a on reče: “Iako su u Medini, zadržao ih je opravdan razlog.” (Buhari)

Ko zna – možda je neki vjernik još prije ramazana imao ovu lijepu namjeru, čvrsto odlučio da će ga iskoristiti u pokornosti, čeznuo za njim i radovao mu se – ali ga je Allah pozvao Sebi prije nego što je mjesec nastupio, pa mu je upisana nagrada prema njegovoj namjeri.

Zato, neka naša namjera bude iskrena, a naša odluka snažna – jer djela počinju u srcu.

Čovjek stječe navike – preuzima ih od svoje porodice i sredine u kojoj živi. Među njima ima pohvalnih, ali i pokuđenih. Snaga čovjeka ogleda se u njegovoj sposobnosti da obuzda svoju dušu i ovlada svojim navikama: da razvija i povećava ono što je dobro, a slabi i suzbija ono što je ružno, sve dok ga potpuno ne ukloni iz sebe.

Loših navika kod čovjeka ima mnogo. Ima onih vezanih za govor – poput psovanja, vrijeđanja, proklinjanja, bestidnog i ružnog izražavanja – sve dok mu to ne postane uobičajeno i dok se toga više i ne stidi. I u jelu i piću postoje loše navike – poput konzumiranja zabranjenih stvari, opojnih pića i droga – sve dok se čovjek na njih ne navikne i ne postane njihov zarobljenik, nesposoban da se od njih odvoji, makar mu uništavale zdravlje i rasipale imetak. Zato je prava snaga u tome da čovjek vlada sobom, a ne da njegove navike vladaju njim.

Postoje i navike vezane za druženje – boravak u društvu besposličara, u sijelima ispunjenim praznim pričama, ogovaranjem i prenošenjem tuđih riječi. Čovjek se na takva okupljanja navikne, pa ih više ne može napustiti niti se udaljiti od njih, iako su ispunjena grijehom i nepravdom prema drugima.

I kada je riječ o pogledu postoje navike na koje se čovjek navikne i postane ovisan – poput onoga ko gleda u oskudno odjevene i razgolićene žene, ili ustrajava u praćenju razvratnih sadržaja.

I u slušanju postoje loše navike – poput onoga ko se preda slušanju muzike i pjesama koje raspiruju strasti i pozivaju na nemoral.

A ima i drugih loših navika koje čovjek stječe iz dana u dan, sve dok ne postanu dio njegove ličnosti i svakodnevice.

Zato je potrebno zastati, preispitati se i prekinuti ono što nas postepeno udaljava od čistoće srca i Allahovog zadovoljstva.

A u ramazanu – za onoga ko sačuva svoj post i ispuni Allahovo pravo u tom mjesecu – nalazi se prilika za pročišćenje duše od njenih ružnih navika i za njeno oplemenjivanje stjecanjem lijepih i pohvalnih osobina. Ramazan je vrijeme unutarnjeg čišćenja: da se oslobodimo onoga što nas kvari i da u sebe usadimo ono što nas uzdiže. Onome ko ga doživi svjesno i odgovorno, ramazan postaje škola promjene – oslobađanje od lošeg i izgradnja boljeg.

Kada je riječ o ružnim navikama vezanim za sluh, pogled i jezik, vidimo da je postač obavezan kloniti se laži i neznabožačkog, nepromišljenog ponašanja – a to obuhvata sve grijehe pogleda, sluha i govora.

Post nije samo sustezanje od hrane i pića, ako se istovremeno ne sustegne od harama. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ne ostavi lažan govor ipostupanje po njemu – Allahu nije potrebno ni da ostavlja hranu i piće.” (Buhari)

Štaviše, čak i ako postača neko uvrijedi ružnim riječima, on ne uzvraća uvredom – upravo radi svoga posta. U stanju prepirke i ljutnje naređeno mu je da obuzda svoj jezik, da se sačuva psovke, vrijeđanja i ružnog govora.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada neko od vas posti, neka ne govori bestidno i neka ne viče; a ako ga neko uvrijedi ili napadne, neka kaže: ‘Ja postim.’” (Buhari i Muslim)

To je istinski post – disciplina duše i kontrola jezika, pogleda i sluha, prije svega ostalog.

Onaj ko se čitav mjesec borio sa sobom da obuzda svoj jezik – da ga sačuva od psovke, vrijeđanja, ogovaranja i prenošenja tuđih riječi – treba nastaviti tim putem i nakon ramazana, jer je već slomio ružne navike svoga jezika.

Isto tako, onaj ko je sačuvao svoj sluh i pogled od harama, treba u tome ustrajati, jer je prekinuo lošu naviku gledanja u zabranjeno i prepuštanja ušiju onome što ne priliči. Time se srce popravlja. Jer, ono što ulazi kroz sluh i pogled snažno utječe na srce – bilo da ga čini zdravim ili bolesnim. Ako su uši zaokupljene Kur’anom, a oči naviknute na gledanje u Mushaf, to u srcu rađa sreću, smirenost i ispravnost.

A ako su sluh i pogled zaokupljeni haramom, tada to u srcu ostavlja trag nesreće, tjeskobe i pokvarenosti. Zato ramazan nije samo mjesec suzdržavanja – nego mjesec izgradnje srca i trajne promjene.

Među ljudima ima onih koji su postali ovisni o opojnim pićima i drogama. Ima i onih koji su iskušani navikom pušenja, nargile i sličnih poroka.

Ramazan u takvima jača snagu da ostave te zabranjene i pokuđene navike koje razaraju zdravlje i slabe volju zbog ovisnosti o njima. Jer, za muslimana koji je ogrezao u alkoholu ili drogama može se pretpostaviti da će ih u ramazanu ostaviti – makar iz poštovanja prema svetosti mjeseca. A to mu može biti dovoljan početak da ih zauvijek napusti.

I onaj ko je iskušan pušenjem ili nargilom susteže se od njih tokom cijelog dana. Kada bi tu odlučnost produžio i na noć, bio bi izliječen od te navike i ostavio bi je. Koliko je samo ljudi ovisnih o nekoj ružnoj navici upravo u ramazanu pronašlo trenutak pokajanja i snagu da je napuste!

Kako je to veličanstven mjesec – ako vjernici poštuju njegovu svetost i ispune njegovo pravo.

Među ljudima ima i onih koji su se navikli na društvo besposličara i ne mogu se odvojiti od njih, iako su njihova sijela ispunjena ružnim govorom i postupcima, te grijesima koje čine gledajući i slušajući zabranjeno. Ali, u ramazanu ih napuste, posvete se džamiji, Kur’anu i ramazanskim ibadetima.

Onaj ko to učini i u ramazanu uspije obuzdati sebe, dostojan je da trajno prekine tu lošu naviku druženja s besposlenima i da se udalji od svakog okupljanja koje mu ne donosi korist ni za vjeru ni za dunjaluk.

Ljudi nisu stvoreni radi zabave, igre i besmisla. Iza njih stoji polaganje računa i nagrada ili kazna:

“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?” (El-Mu’minun, 115)

Umjesto prijašnjih sijela, neka izabere skupove zikra, Kur’ana i dobro društvo:

“I strpljivo budi uz one koji svoga Gospodara zazivaju ujutro i navečer želeći Njegovo lice, i neka tvoje oči ne skreću od njih želeći ukras života na ovom svijetu. I ne slušaj onoga čije smo srce učinili nemarnim prema Našem spomenu, koji slijedi svoju strast i čije je stanje propast.” (El-Kehf, 28)

Ramazan je prilika da promijenimo društvo – a promjenom društva često se mijenja i život.

Zaista, ramazan je dovoljan da promijeni loše navike u čovjeku – ako ga musliman dočeka na ispravan način, odlučan da u njemu čini dobra djela, da se kloni sijela laži i grijeha, da obuzda svoj sluh, pogled i jezik od harama i da ostavi svaku ružnu naviku na koju se navikao.

Tada mu ramazan postaje put koji ga vodi istinskom životu – spas od rasipanja i propasti, prijelaz iz praznine, besmisla, zabave i grijeha u rad, ozbiljnost i pokornost.

Takav čovjek nalazi sreću u svome životu, a plodove toga ubire i nakon svoje smrti.

Molimo Allaha Uzvišenog da nam podari da dočekamo ramazan, da nam ga sačuva i učini blagoslovljenim za nas, da ga primi od nas kao primljen ibadet, da nam omogući da ga doživimo u zdravlju, sigurnosti i snazi, da nas u njemu uposli u pokornosti Njemu i da nas sačuva od grijeha.

On doista sve čuje i odaziva se dovama.

Ovim završavam i molim Allaha za oprost I meni i vama.

Iz hutbe uvaženog šejha Ibrahima el-Hukajlija

Preuzeto sa minber.ba