Nauči nekoliko propisa iz teksta, a zatim testiraj sebe kroz kviz koji slijedi…
Igrati možeš i bez prijave, a ako želiš biti na ranglisti i pratiti svoj napredak: PRIJAVI SE OVDJE
Akademija – Osman ibn Affan
Osman ibn Affan – treći pravedni halifa i “Vlasnik dvije svjetlosti”
Osman ibn Affan rođen je oko 576. godine u Mekki. Njegovo puno ime bilo je Osman ibn Affan ibn Ebi el-As el-Emevi el-Kureši, a potjecao je iz uglednog plemena Benu Umejje. Bio je poznat kao pošten, blag, stidljiv i uspješan trgovac. Prije islama stekao je veliko bogatstvo, ali ga je kasnije nesebično trošio na pomoć muslimanima.
Islam je primio među prvim muslimanima, na poziv Ebu Bekra es-Siddika. Zbog prihvatanja islama bio je izložen pritiscima svoje porodice, ali je ostao čvrst u vjeri.
Osman je imao posebnu čast među svim ashabima – oženio je dvije kćerke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Najprije je bio oženjen Rukajja bint Muhammed, a nakon njene smrti oženio je Ummu Kulsum bint Muhammed. Zbog toga je dobio nadimak Zu-n-Nurejn (Vlasnik dvije svjetlosti), jer nijedan drugi čovjek nije bio oženjen dvjema Poslanikovim kćerkama.
Bio je među prvim muslimanima koji su učinili hidžru u Abesiniju (Etiopiju), a kasnije i u Medinu. Učestvovao je u gotovo svim važnim događajima islama ali nije učestvovao u bici na Bedru jer mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ostane u Medini i njeguje svoju suprugu Rukajju, koja je bila teško bolesna. Iako nije bio na bojištu, Poslanik mu je dodijelio dio ratnog plijena i nagradu kao učesniku Bedra.
Osman je bio poznat po svojoj velikodušnosti. Tokom priprema za pohod na Tebuk opremio je stotine vojnika vlastitim imetkom. Allahov Poslanik tada je rekao da Osmanu neće naškoditi ono što bude radio nakon tog dana, ukazujući na veličinu njegovog djela.
Kada je u Medini zavladala nestašica vode, Osman je kupio bunar Ruma od jednog Jevreja i poklonio ga muslimanima kako bi svi mogli besplatno koristiti vodu. Taj bunar ostao je trajna sadaka od koje su muslimani imali koristi generacijama.
Nakon smrti Omera ibn el-Hattaba, šura od šest ashaba izabrala je Osmana za trećeg halifu. Njegov halifat trajao je dvanaest godina (644–656).
Najveće djelo njegovog halifata bilo je umnožavanje Mushafa. Kako se islam širio među različite narode, pojavile su se razlike u učenju Kur’ana. Osman je naredio da se prema Mushafu koji je bio sačuvan kod Hafse bint Omer napravi više službenih primjeraka i pošalju u glavne gradove islamske države. Na taj način sačuvano je jedinstveno učenje Kur’ana do današnjeg dana.
Za vrijeme njegovog halifata islamska država nastavila se širiti prema Armeniji, Azerbejdžanu, Sjevernoj Africi i Kipru. Također je razvijena prva značajnija muslimanska mornarica.
Pred kraj njegove vladavine pojavile su se smutnje koje su širili neprijatelji muslimana. Pobunjenici su opkolili njegovu kuću u Medini. Iako je imao priliku da se brani silom, Osman nije želio prolijevati muslimansku krv.
Godine 656. godine pobunjenici su provalili u njegovu kuću i ubili ga dok je učio Kur’an. Imao je oko 82 godine. Njegova krv pala je na stranice Mushafa koji je učio, a njegova smrt označila je početak velikih iskušenja u historiji muslimana.
Ukopan je u Medini, na mezarju Džennetul-Beki.
